Priča ide ovako. Skupina pomoraca na brodu "xy" koji plovi pod hrvatskom zastavom iz smjera neke južnoameričke države ( Kolumbije, Bolivije, Venezuele, Paname, nabroji što hoćeš ) prema ovamo, pronalazi na palubi kofer sa 40 čudnovatih paketa. Vlastitom pronicljivošću i urođenim instinktom oni prepoznaju da se iza 30 slojeva selotejpa nalazi skupocjena droga kokain, fotografiraju pronađeno, te bez otvaranja i ikakve daljnje provjere, mudro bacaju sve u vodu. Među posadom prokazuju dvoje mornara kao vjerovatne švercere te ih bacaju u pritvor.
Sve u redu? Možda. Nikako.
Dakle, postoji li dokaz da se zaista radilo o 40 kg? Još bolje, postoji li dokaz da se uopće radilo o "bijelom"? Policija kaže da je, jer po načinu pakiranja ništa drugo ne može ni biti. Doduše ja sam vidio i pakiranja hašiša koja su isto tako bila obljepljena i buksana, ali dobro. Vjerujem policiji.
Koja također kaže da su u koferu pronađeni tragovi opojne droge ( kofer nije bačen u more?!?).
Postoji, naime, tehnologija kojom se zbilja to može provjeriti.
Kod nas su po klubovima, vjerovatno istom ili sličnom metodom, provjeravali gdje se, kako i kada što šmrče, vuče, tuče, čupa, mota, duva i sl.
Pitanje. Da su i nađeni tragovi droge, što nam točno dokazuje da je tamo baš i bilo 40 kila.Moglo je biti i recimo 10 grama, pa da tragovi opet budu vidljivi.
Najbolje bi bilo prebrojiti te pakete u koferu, ali da, oni su završili na "dnu oceana".
I mogu se kladit, da se pošalju ronioci da probaju pronaći dokazni materijal, oni ga ne bi našli brate sljedećih godinu dana.
Jer, ja bih rekao, ribe su ga već "pojele". Velike ribe.
U današnje vrijeme sve košta. I jelo. I piće. I roba. Žene. Čak i zrak. Možda ne direktno, ali indirektno zasigurno.
Danas ništa ne dolazi džabe.
Osim nekad 40 kila.